Dnevnik Blic, Beograd, 22. decembar 1999.

Pesme iznad istoka i zapada

Stihovi vladike Nikolaja Velimirovića pretočeni u muziku

Pomalo nesvakidašnji prizor, koji je ekipa "Blica" zatekla u studiju "O" na snimanju muzike na zbirku vladike Nikolaja Velimirovića "Pjesme iznad Istoka i Zapada", označio je početak interesantnog muzičkog projekta koji će uz vrsne pevače, manje poznate širem auditorijumu, okupiti i poznate rok-muzičare. Moleban, tj. molitvu za uspešan rad tokom predstojećih mesec dana koliko je planirano i u slavu vladike Nikolaja odslužio je jeromonah Jovan. Ideja mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, rađena pod okriljem i u izdanju "Svetigore", počela je da se ostvaruje snimanjem pet pesama "Gora visoka", "Usliši nas Bože naš", "Sve je Tvoje Bože", "Darovi Svetog Jovana Vladimira" i "Himna Svetom Savi".

Osim Svetlane Spajić, Gorana Marića, Drage Senića, Dragutina Aleksandrića i Miloša Velimira, na albumu će sarađivati i Nebojša Krstić i Srđan Šaper (ex "Idoli"), Dejan Vučetić, frontmen grupe "Darkwood Dub", Cane, lider grupe "Partibrejkers"... Snimatelj i producent je Ivan Kljajić.

"Zbirku Pjesme iznad Istoka i zapada odsvirali su i otpevali ljudi sa iskustvom potpunog razorenja istočne i zapadne kulture, kakvu smo nekada poznavali. Jedino iskustvo koje naša generacija ima je iskustvo samourušavanja i sloma. Zbog toga ona ima i najdublji poriv za obnovom i građenjem", napisano je u propratnom materijalu.

Album duhovnih pesama u modernom muzičkom ruhu pojaviće se u izdanju "Svetigore" početkom sledeće godine,"dvijehiljadite od rođenja Jedinog Čovjekoljupca među nama ljudima".

N. Grujić

Magazin NIN, br. 2564, 17. februar 2000, Beograd

Pravoslavni rokenrol

U izdanju "Svetigore" koja deluje pod okriljem Crnogorsko-primorske mitropolije, uskoro će se pojaviti CD stihova vladike Nikolaja Velimirovića u izvođenju poznatih rokera (Cane "Partibrejkers", Maks "Bjesovi"...) O projektu koji nosi naziv "Pesme iznad Istoka i Zapada", govori jedan od čelnih ljudi "Svetigore", jeromonah Jovan Ćulibrk:

"Kao što je Studenica uzela jezik zapada toga vremena i preobrazila ga u notu pravoslavlja, i sam vladika Nikolaj uzimao je ondašnje šlagere i preobražavao ih u narodne pesme. Slično se događalo i sa našim projektom, koji predstavlja dugi proces kalemljenja pravoslavlja i pop-muzike. Osnovu čine stihovi vladike Nikolaja, koji su, kao i Njegoševi, ušli u narodni jezik, a da ljudi toga nisu ni svesni. Pop-kultura je nastala kao pobuna što se zapadni svet izmenio. Ipak, tamošnji buntovnici, od naizgled pravih ideologa, za kratko vreme su postajali profiteri. Učesnici ovog našeg projekta su istinski buntovnici, a ne biznismeni poput Madone ili U2."

Magazin Reporter, Banja Luka, br. 95, 16. februar 2000.

Muzički projekat
Iznad istoka i Zapada

Intervjui

Jeromonah Jovan Ćulibrk: Vapaj za smislom, jasan i glasan

Drago Senić: Srećno kršten po rođenju

Goran Marić Maks, ex-"Bjesovi": Najveća Božija milost

Jeromonah Jovan Ćulibrk

Vapaj za smislom, jasan i glasan

Nisam pobornik teorija zavjere, ali bojim se da je u pitanju bio vrlo jasan politički program koji je uništavao srpsku pop kulturu. Zbog nedostatka nje, mi nismo bili u stanju da svijetu njegovim jezikom kažemo istinu

Simbioza rokenrola i pravoslavlja na ovim prostorima nije bila prečesta pojava, pa je i sama najava projekta koji će na temeljima poezije velikog pravoslavnog mislioca vladike Nikolaja Velimirovića okupiti neka vodeća imena jugoslovenskog rokenrola bila dovoljna da izazove veliku pažnju. Tako je bilo i u Banjaluci trajno vezanoj za neke od esencijalnih dometa transponovanja pravoslavne duhovnosti u rokenrol, kao što su Padot na Vizantija i Anastasija. Čovjek koji je bio uključen u neke od njih, jeromonah Jovan Ćulibrk je prepunom amfiteatru Filozofskog fakulteta u Banjaluci, a uz pomoć nekih od stvaralaca ovog projekta, pokušao da približi ideju koja je privukla na prvi pogled tako nespojive muzičare poput Partibrejkersa, Šapera i Krstića, Gorana Trajkovskog iz Anastasije, Margitu Stefanović, Vuču iz Darkwood Dub-a, Jasminu Mitrušić iz legendarnih novosadskih bendova Luna i La Strada, pa sve do dvojice muzičara koji u ovom sazviježđu samo prividno izgledaju kao manje potencijalno interesantni, a u stvari su najveći dio projekta izgurali upravo oni, Goran Marić Maks iz više nepostojećih Bjesova i Drago Senić iz beogradskih Qrvi.

"Pesme iznad Istoka i Zapada" u rokerskoj odori, ako sve bude po planu, svjetlo dana će ugledati na Vaskrs u Kraljevu, gradu srpskih careva.

Jeromonah Jovan: Jednom sam pitao Srđana Šapera kada bi omot "Odbrane..." izgledao kao "Sgt. Pepper", ko bi bio na njemu. On mi je odgovorio: "Pa, ne znam mnogo ljudi, ali sigurno bi na njemu bila tri čovjeka koja su tada presudno uticala na nas - tadašnji jeromonasi Amfilohije, Atanasije i Irinej." Mislim da je to najbolji odgovor o čemu se radi. "Odbrana i poslednji dani" su bili svakako možda nesiguran, ali prvi i neophodan korak za ovo do čega je došlo. Put preobraženja nije lak i sve od Idola preko Padot na Vizantija, Mizara, Telonauke Sovršene, Aporee i Anastasije, do činjenice da Crkva konačno staje iza onog što je "Dostojevski dvadesetog vijeka". A ja zaista mislim da je Jan Kertis (Ian Curtis) ono što je roman bio na kraju dvadesetog vijeka. Mnogi su se čudili Dostojevskom i govorili kakav je to prorok koji piše romane, ali ja zaista mislim da je prorok moguć i u ovom svijetu, svijetu pop kulture, tako da je onaj koji je trebalo da se nađe na omotu "Odbrane i poslednjih dana" blagoslovio nastanak "Pesama iznad Istoka i Zapada "i time je priča definitivno zaokružena.

Neka katastrofa koja se inače desila polovinom osamdesetih. Sjećamo se dana kada je nestala Luna, kada je nestao Šarlo Akrobata. Evo, meni je jedna od najradosnijih stvari kada sam pročitao ono što je Magi rekla u intervjuu za NIN da ona danas kada gleda vidi samo prvi album Katarine i donekle drugi album EKV kao nešto što je bilo važno, a za ostalo misli da je bio promašaj. Ja iskreno mislim da je sredinom osamdesetih došlo do nekog holokausta nad srpskom kulturom kada se odjednom pojavilo nešto što se zove neodgovornost, jer, zamislite, odjednom od činjenice da je Bebi Dol radila sa Hauardom Divotom (Howard Devoto) i i Rip Rag & Panic, da je Vivijan Goldmen učestvovala na albumu Idola došli smo do toga da je naša scena na početku devedesetih bila potpuno seljačka. Nisam pobornik teorija zavjere, ali bojim se da je u pitanju bio vrlo jasan politički program koji je uništavao srpsku pop kulturu. Zbog nedostatka nje, mi nismo bili u stanju da svijetu početkom ovog nesrećnog rata njegovim jezikom kažemo istinu o tome šta se ovdje dešava.

Mislim da su one u najboljem smislu njihov povratak. Znači ne samo podsjećanje. Mi se svi sa pozitivnom nostalgijom sjećamo tih vremena, ali spremnost s kojom su ljudi ušli u ovaj projekat i prije svega iskreno mislim kvalitet onog što je stvoreno, govori da je Bog, kako kaže psalmopjevac David, sačuvao silu svoju u ljudima, da je Hristos tu nekad zapretanu silu oslobodio, jer meni se čini da ovo što su ovi ljudi stvorili pojedinačno možda najbolje pjesme koje je svako od njih stvorio.

Svako ko je duboko kopao, duboko je iskopao. A ko duboko kopa, kopa za Hristom na bilo koji način. "A Hristos je kao okean", kao što reče stara Luna, pa sobom pokriva sve.

I drevne crkvene melodije su prvobitno bile melodije dionisijskih svečanosti. Naš prvi glas u vizantijskom pojanju u Staroj Grčkoj je služio za treniranje omladine i vojske. Danas je to najljepši liturgički glas. Ja time ne mislim da ću vrlo bitno razgraničiti stvari. Ova ploča je samo znak jednog velikog početka, a ne kanonizovanog crkvenog oblika ako bi neki htjeli tako da shvate. To je izraz dubinskog vapaja za smislom, samo ne nečujnog nego vrlo jasnog i glasnog. Vapaja za smislom dubokog pokajnog bijega i dubokog ucrkovljenja jedne generacije i, konačno, izrazi njene radosti. Kao što kažem da su se svi čudili da je roman bio iskorišten za proroštvo jednog Dostojevskog, tako se sada možda čude i ovom novom obliku, ali to samo znači da je Hristos vječno nov i vječno mlad, ništa više.

Nebojša Ristić

Drago Senić, "Qrve":

Srećno kršten po rođenju

To je neki splet srećnih okolnosti da naš bend nikad nije postao previše poznat, te da nikad nismo previše ni želeli da pripadamo mejnstrimu. Kako su godine prolazile, sve više smo shvatali da naš rad ostaje nezapamćen, tako da sam ja ovo doživeo kao veliku sreću, da su se neka moja razmišljanja poklopila sa onim što je bila ideja Mitropolije crnogorsko-primorske i Svetigore, tako da su moja razmišljanja predstavljena na pravi način. Bio je to prirodan način da se muzika mog benda stavi u jedan pravi kontekst.

Ja sam bavljenje muzikom doživljavao kao metamorfozu u nešto bolje. Kasnije druženje sa ljudima i ocima crkve pomoglo mi je da svoje odrastanje usaglasim sa životom u crkvi. Verujem da je to što sam kršten po rođenju bilo sreća, da je moj život imao srećniji tok.

Goran Marić Maks, ex-"Bjesovi":

Najveća Božija milost

To je u suštini tajna nad tajnama, kako Gospod svakog od nas priziva sebi. Ja sam doživeo najveću Božiju milost, jer sam osetio priziv ka Bogu. Došao sam do toga da sam imao dve godine krize, da smo se mi kao grupa "Bjesovi", s takvim nazivom, izborili da tom svojom poslednjom pločom kojom smo pokušali da se iskupimo sledimo onaj primer Dostojevskog kada je, upotrebiću reči Bele Hamaša: "Ako je Dostojevski izmislio Zle duhove, onda je on najveći zločinac sveta, ali ako ih je, pak, samo otkrio, onda je bio najveći alhemičar sveta." On nam je pokazao način na koji se demoni mogu pobediti, a to je ljubavlju, samopregorom, strpljenjem i smirenošću. Ta neka maksima koju smo našli kod Bele Hamaša ohrabrila nas je da trećim tomom svoje "Bjesovske trilogije" pokušamo da damo naznaku. Treća ploča je bila naša i moja molitva da nas Gospod primi sebi, jer sam bio svestan sagrešenja i stravičnog pada.

Imali smo to brojno pokloništvo koje smo zaslužili valjda najglasnijim krikom koji je mogao da se čuje tada na domaćoj sceni. "Bjesovi" su na drugoj ploči radili ono što "Bjesovi" i rade, samo mi danas nemamo čulo da to čujemo. "Bjesovi" zapravo urlaju i vrište, stvaraju krizu. Ta ploča je ujedno bila i protest protiv ovakvog oblika života, ovakvog bitisanja. Zahvaljujući iskrenosti tog krika, Gospod nam je podario milost da probamo da napravimo to iskupljenje. Naša treća ploča je zato bila najmanje bjesovska, ali smo zauzvrat dobili to da su nam ljudi po prvi put prilazili na ulici bez straha, telefonirali nam, pričali sa nama, i osetio sam da su mnogi tu treću ploču osetili kao olakšanje.