|
Ova planina, ove Hercegove luke, čekale su vjekovima ovaj dan i evo dočekale da dobiju ovaj zlatni krst i da postanu mjesto preobražavanja ljudi, pokoljenja današnjih i onih koja dolaze, rekao je visokopreosvećeni vladika Amfilohije
Na dan Svetog Jovana Bogoslova 9. oktobra/26. septembra 2001. godine , prema Hercegovim lukama i gori Somini, tamo u vrhu Banjana, hitale su kolone ljudi iz svih krajeva Crne Gore, Hercegovine, Srbije, dijaspore, da zajednički proslave veliki događaj - osveštavanje manastirskog hrama Preobraženja Gospodnjeg. Sv. Liturgiju i pre nje službu osvećenja hrama zajedno su služili mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, nadležni episkop budimljanski Joanikije administrator Eparhije budimljansko -nikšićke i episkop bivši zahumsko-hercegovački Atanasije Jevtić tako i simvolično potvrđujući da među Crnogorcima i Hercegovcima nema granica i da su oni u stvari jedno. Zajedničkim trudom, materijalnim sredstvima, ljubavlju i vjerom podigli su i ovaj hram. Episkopima je sasluživao veliki broj sveštenika iz ove tri eparhije.
Zlo današnjeg čovjeka nije što nije dovoljno pametan, isuviše je pametan, prepametan, i preučen što kažu Hercegovci, ali je od toga izludio, jer nije srce poveo sa sobom. Nije um sveo u srce, poručio je u svojoj besjedi koja je uslijedila po čitanju iz Sv. Jevanđelja na Sv. Liturgiji vladika Atanasije.
Nakon Svete službe služen je i pomen kralju Aleksandru Karađorđeviću kao i žrtvama sa ovih prostora postradalim tokom II svijetskog rata za kralja, vjeru i otačastvo kojima je ovo spomen hram.
Nek vam je srećan dan i ovaj divni dar ovoga svetoga hrama Preobraženja Gospodnjeg. Ova planina, ove Hercegove luke, čekale su vjekovima ovaj dan i evo dočekale da dobiju ovaj zlatni krst i da postanu mjesto preobražavanja ljudi, pokoljenja današnjih i onih koja dolaze. Ovaj hram je posvećen Preobraženju Gospodnjem, a u isto vrijeme on je i spomen - hram. Evo, vidjeli ste preko 700 imena koja su zapisana u njemu. Samo jedan dio u čiji spomen je ovaj hram građen vjerom i ljubavlju. Oni, su postradali za kralja, vjeru i otačastvo. Danas smo služili i parastos velikom kralju ujedinitelju. On je na današnji dan prije 67 godina u Marselju ubijen, a njegovo ubistvo bilo je početak sveukupnog evropskog mraka, nacističkog i boljševičkog. Njegovim ubistvom razvezani su eolski vjetrovi zla i mržnje i bratomržnje, čiji talasi nas, evo i danas, ne ostavljaju na miru. Dobro je da ga danas i na ovom mjestu pomenemo zajedno sa svima onima koji su živote svoje položili za vjeru i otačastvo, rekao je visokopreosvećeni vladika Amfilohije.
Obradovan ovom radošću danas što je planina Somina dobila hram i što je ova gora od danas postala srpski Tavor. Hristos se preobrazio pred svojim svetim učenicima i apostolima prije svoga stradanja da bi svoje učenike potvrdio u vjeri. Kada dođe čas njegovog raspeća da ne posumnjaju i da ne pokleknu i da ostanu čvrsti u vjeri, kao što su prije neko doba vidjeli njegovo preobraženje u slavi. A ovaj hram Svetoga Preobraženja na gori Somini nas osposobljava da čistim očima i čiste savjesti pogledamo i osjetimo stradanje, rane i raspeće našega naroda koji je pretrpio u ona teška vremena nesreće i zla domaćega, a koje i danas trpi. Šta bismo drugo prinijeli Gospodu za tu našu muku i koju bismo priču ispričali, bolju od ove koju smo danas ovdje vidjeli i koju smo danas ovdje Bogu prinijeli, od ovoga svetoga hrama. Odgovor na svu tu našu muku i na svu tu našu nesreću je ovaj sveti hram koji je zasijao danas u slavi i utješio naša srca i naše duše, i naše savjesti umirio. Ovaj hram je podignut na dubokom osnovu vjere pravoslavne i bratskoga bola za pobijenim roditeljima, majkama, braćom i sestrama. Neka Bog upokoji njihove duše u carstvu nebeskome, a nama da da mir i napredak. Ovaj hram je građen sa vjerom i sa pokajanjem i poziva nas da se u njemu ujedinimo, da se u njemu nađemo i da izađemo ovdje na ovu visoku goru i da stanemo pred lice Gospodnje, i da se u licu Gospodnjem oglednemo i na takav način da se prosvetimo i umirimo, rekao je vladika Joanikije koji je u ime Eparhije budimljansko-nikšićke, dodijelio zahvalnice ktitorima. Skupu se potom obratio u svoje i u ime prestolonaslednika Aleksandra Karađorđevića, pjesnik i akademik Matija Bećković:
Odista je bilo lakše ubrati sominu u litici, nego naći pravu riječ na Somini svetoj, srpskoj zemlji. Žaleći što nije bio u prilici da danas bude sa svojim planinštacima, prestolonaslednik Aleksandar se klanja sjenima poginulih za vjeru i otadžbinu, zakletih njegovom ocu kralju Petru Drugom i sjenima poginulih u poslednjem ratu. Posebna blagodat je što će se na današnji dan u prvoj službi u hramu na Somini moliti za dušu njegovog djede viteškoga kralja Aleksandra Prvog Karađorđevića. Okupljeni i nijemi razgovaraju samo mislima. Sveti Jovan, sin groma, čiju je riječ čula sva zemlja, rekao je i onu koju bi valjalo i danas da čuju i poslušaju, naročito Srbi. Naime, od svih Božjih zapovijesti, govorio je Sveti Jovan, dovoljno je ispuniti samo jednu jedinu, jer je u toj jednoj sadržana svaka druga, a ona glasi: Volite se među sobom. Nije li ta riječ rodila i onu riječ Svetoga Save: Ne prezirite svoje po krvi. Dan Svetoga Jovana, kažu svete knjige, pogodan je za sva liječenja. Od danas ovo mjesto nije samo saborište i svetilište, nego je ovaj hram i veliko duhovno ognjište i lječilište. Novoprosijala zvijezda u sazvježđu Srpske pravoslavne crkve novoobnovljene nikšićko - budimljanske eparhije.
Uoči 2000 - godišnjice Prvog srpskog ustanka pod voždom Karađorđem, čuju se glasovi kako je Srpska crkva proglasiti kralja Aleksandra svetiteljem mučenikom, kao što je to učinila ruska crkva sa carskom porodicom Romanov. Iz istog razloga, zbog tvrde vjere i hrišćanskog držanja pred smrću kojoj je išao u susret mirne savjesti i otvorenih očiju. Ako je išta mogao pomisliti u smrtnome trenu to je da Srbi neće nikada zaboraviti kako je završio svoj život i ko ga je i gdje ubio. Nažalost, još uvijek nije dočekao svoju pravdu ni on ni njegov narod. Pamti mu se da je raspustio parlament i zabranio političke stranke, a to mu nikada nisu oprostili naročito oni koji su uveli jednopartijski sistem i diktaturu proleterijata. Ne oprašta mu se ni greška ni što je stvorio Jugoslaviju, ali biće još neoprostivija i veća greška, ako je uprkos svemu poslije svih tragedija bruka i sramota budemo ponovo mi sami obnavljali. Kao što su Karađorđevići Petrovići i Petrovići su Karađorđevići, i Srbi su Crnogorci i nisu poginuli manje za jedne nego za druge, niti im je ijedan Petrović bio bliži od Karađorđa. Karađorđevići su i postali Karađorđevići zato što je jedan Petrović Petar II Petrović Njegoš, posvetio Gorski vijenac voždu Karađorđu. Jugoslovenska vojska u otadžbini jedina je bezgrobna vojska u istoriji. Postoji ilirsko, rimsko, tursko, austrijsko, njemačko, englesko , talijansko, francusko i ko zna čije sve groblje na našoj zemlji, ali groblja nema jugoslovenska vojska u otadžbini. I ne samo njeni vojnici, nego ni njeni vođi. Otkud im grobovi kad njih niko nije pobio kako bi ih pobio kad nijesu ni postojali. Pomišljao sam da je razlog tome što je toliko zemlje koliko bi zauzelo njihovo groblje trebalo za grob onome koji ih je potukao i čiji grob i grobno mjesto usred Beograda zauzima oko 16 hektara zemlje. Braćo i sestre, poslije sloma komunizma često se čini da pred nas nijesu poraženi komunisti već oni koji su se protiv komunizma cijeloga života borili. Nosioci promjena postali su oni koji sa vlasti nijesu ni silazili, a mijenjali su jedino fotelje i portfelje. Zato često govore o diktaturi, tiraniji koja ne traje 60 nego samo posljednjih 10 godina. Tragičnih 10 godina, kada smo se nadali promjeni kad su uvedene i druge političke patrije i legalizovana opozicija. Zato ljude na političkoj sceni možemo razlikovati po tome govore li o 60 ili 10 godina tiranije. Po tome ćemo najlakše znati da li su novi ili su stari , a kakvo je neko društvo najbolje ćemo razumjeti i poznati po tome da li u njemu političari psuju pjesnike i kaluđere, rekao je Matija Bećković.
Na kraju, prisutnima se u ime domaćina obratio književnik Milutin Mićović, koji je govorio o tome kako je ovaj hram nastajao trudom pojedinaca ali i preduzeća.
Gradile su ovu crkvu ruke prostog naroda Banjana, Golije , Oputne Rudine, Grahova, kao i ruke republičkih institucija, na prvom mjestu Ministarstva vjera. Uziđivali su u ovu crkvu i kamenje odavde, iz Somine, Bileće, ali i ono koje je stizalo iz naše dijaspore. Sve je to kamenje iz raznih ruku ovdje sljubljeno u jednu živu i velelepnu građevinu.
Nakon skupa organizovana je trpeza ljubavi, a crkveno - narodni sabor nije mogao proći bez struna gusala Milomira Miljanića ali i visokopreosvećenog vladike Amfilohija.
Ljubica Božanović
Mitropolija Crnogorsko-primorska : Aktuelno : Saopštenja
Copyright ©1999-2000 Pravoslavna Mitropolija Crnogorsko-primorska. Sva prava zadržana.
