![]() |
Razgovor za dnevni list"Dan" sa glavnim i odgovornim urednikom radio "Svetigore", sveštenikom Gojkom Perovićem
Opstanak Radio "Svetigore" je opstanak rođene kuće svakog Crnogorca
21. maj 2001. godine
Razgovor vodila: Ljubica Božanović
Svaki iole upućeniji Crnogorac vidi kao logičnu stvar, to što se aktuelni bijeg zvanične Crne Gore od svog pravoslavnog nasljeđa, ispoljava i na ovaj način, ometanjem daljeg rada naše crkvene radio stanice. Ne znam šta režim misli, hoće li se na ovaj način stvoriti korektniji uslovi za referendum i slična politička izjašnjavanja. Mislim da bi bilo mnogo ukusnije kada sa svih režimskih i prorežimskih medija slušamo neistine o pravoslavnim svetiteljima ili recimo pregršt novokomponovanih pjesama o kralju Nikoli da istovremeno imamo mogućnosti, da bar sa jednog elektronskog medija čujemo žitija svetitelja i neke od pjesama koje je lično napisao sami kralj i gospodar Crne Gore.
1. U čemu je suština i kakav je istorijat čitave problematike vezane za rad Radio "Svetigore"?
Treba poći od činjenice da Radio "Svetigora" u medijskom prostoru Crne Gore postoji čitave tri godine kao jedna po mnogo čemu nesvakidašnja i orginalna pojava. Istovremeno sa tom činjenicom treba znati i istinu da svo to vrijeme Radio "Svetigora" nije funkcionisala prema zakonom utvrđenim standardima o radu medijskih kuća u Crnoj Gori. Zašto je to tako? Jedini razlog za tako nešto jesu složeni i izuzetno visoki materijalni zahtjevi koji podrazumijevaju ispunjenje ovih zakonskih uslova. Ja ne bih ulazio u to koliko drugi mediji u Crnoj Gori ispunjavaju te iste uslove, ali znam da prije tri godine kada je Radio počinjao sa radom, crnogorska vlast (koja se usrdno trudila da izgradi imidž sopstvenog nalikovanja na demokratski, antimiloševićevski sistem) nije smatrala umjesnim da crkvenom radiju ispostavlja takve uslove, ako ni zbog čega drugog ono zbog glasa savjesti koji je crnogorske državnike morao podsjećati na to da sama država duguje Mitropoliji ogromna materijalna sredstva, oduzetu i uništenu imovinu itd.
Mislili smo da pored toga, ova gospoda smatraju za prestižnu stvar, pred očima evropske javnosti, to što jedna crkvena, duhovno-prosvetiteljska radio stanica bez materijalne nadoknade, emituje svoj program sa najviše kote. Svi političari, koji i danas predstavljaju oličenje vlasti u Crnoj Gori, tada su se prosto utrkivali da pohvalno govore o ulasku crkvenog radija na velika vrata u crnogorski medijski prostor.
2. Kada je i kako došlo do zaokreta u stavu ondašnjih vlasti prema radu crkvenog radija?
Svjedoci smo da u protekle tri godine značajni segment crnogorskog režima, svoj antimiloševićevski napor transformiše (svjesno ili nesvjesno) u antisrpski i (ono što je zastrašujuće) u otvoren antipravoslavni stav. Između ostalog to se najslikovitije odrazilo na sferu ljudskih prava i sloboda, u frapantnom narušavanju gore pomenute demokratske spoljašnjosti i sve je to ogolilo jednu sasvim nedemokratsku suštinu. Pored otvorenih i dobro poznatih ataka na ime i imovinu pravoslavne Crkve u Crnoj Gori, pokazalo se da kapacitet slobodoumnosti ovog režima nije mogao da izdrži pritisak elektromagnetnih talasa jedne medijske stanice čiji opseg slušanosti jedva da pokriva trećinu crnogorske teritorije.
U poslednje vrijeme čuli su se glasovi iz najviših vrhova ove vlasti, koji su se bavili kvalitetom i sadržajem programskih segmenata u programu Radio "Svetigore". Sve su to bili postupci, koji sada prilično neuvjerljivom čine priču koja problematiku rada našeg Radija svodi na isključivo tehnička i zakonska pitanja.
3. Šta je onda suština njihovog problema u vezi sa radom crkvenog radija?
Ako se samo prisjetimo da je akt sa najotvorenijom opomenom o nasilnom izmiještanju tehnike našeg radija stigao bukvalno prije zore, u ponedjeljak ujutro 23. 04, noć poslije parlamentarnih izbora, zaista ostajemo izloženi neodoljivom utisku da je sva ova priča, bolje reći promjena priče oko funkcionisanja našeg Radija, bazirana na politikantskim i ideološkim motivima.
Svaki iole upućeniji Crnogorac vidi kao logičnu stvar, to što se aktuelni bijeg zvanične Crne Gore od svog pravoslavnog nasljeđa, ispoljava i na ovaj način, ometanjem daljeg rada naše crkvene radio stanice. Ne znam šta režim misli, hoće li se na ovaj način stvoriti korektniji uslovi za referendum i slična politička izjašnjavanja. Mislim da bi bilo mnogo ukusnije kada sa svih režimskih i prorežimskih medija slušamo neistine o pravoslavnim svetiteljima ili recimo pregršt novokomponovanih pjesama o kralju Nikoli da istovremeno imamo mogućnosti, da bar sa jednog elektronskog medija čujemo žitija svetitelja i neke od pjesama koje je lično napisao sami kralj i gospodar Crne Gore.
4. Koliku štetu ovaj atak na crkveni radio može nanijeti samoj Crkvi i Mitropoliji?
Ono što našu Crkvu u ovom sporu čini krajnje opuštenom i samouvjerenom jeste istina da će Crkva Hristova opstati i ako ostane bez i jednog letka ili časopisa, a kamo li crkvenog radija. Ishod ove priče, jedino može biti poguban za samo crnogorsko društvo, bolje reći onaj njegov dio koji nije ni upoznat sa životom pravoslavne Crkve, punoćom duhovnog i egzistencijalnog opstanka svojih predaka. Nemjerljiv je gubitak koji može zadesiti njihove duše, ovakvim potiskivanjem Crkve iz svakodnevnog života.
Gospod naš Isus Hristos, trogodišnjom propovijeđu po zemljama Judeje i Galileje, udario je temelj dvomilenijumskoj, i sveplanetarnoj hrišćanskog civilizaciji. Ne sumnjam da je glas crkvenog radija u protekle tri godine nepovratno obnovio onaj vjekovni, pravoslavni temelj Crnogoraca, koji se ovim pričama o ukidanju Radio "Svetigore," ubijeđen sam, samo još više, nalik novozavjetnom kvascu, razrasta.
5. Hoće li Radio "Svetigora" opstati?
Prije tri dana potpisan je ugovor sa agencijom za telekomunikacije pri Vladi Crne Gore, po kome nam je, u zamjenu za visoku kotu na Lovćenu dodijeljeno pravo na korišćenje većeg broja nižih kota. Ovaj ugovor, međutim, samo prolongira definitivno gašenje Radio "Svetigore", za područje Podgorice i Boke Kotorske, na nekih tridesetak dana. Jer pri realnom stanju stvari, ne možemo govoriti o formalnoj, tehničkoj promjeni emitovanja, već o bukvalnom prestanku rada.
Zašto? Zato što je prelazak na nižu emisionu mrežu nemoguć bez ogromnih finansijskih sredstava istih onih koji su se podrazumijevali prije tri godine, i zbog čije prekomjernosti nam je tada dodijeljena visoka kota.
Sada nam je bukvalno preostala svojevrsna trka sa vremenom, da za manje od trideset dana pribavimo ta sredstva koja, nije tajna, za pokrivanje područja gdje se sada čujemo, iznose blizu 50.000 njemačkih maraka. Neki će možda reći da kuća koja nema sredstava, ne treba ni da se bavi otvaranjem radio stanice, a pogotovo da time zamara građane, svoju braću, prijatelje, kumove i komšije. Uslovno, taj rezon je sasvim korektan.
Korektan je pod uslovom da za ove tri godine koliko postojimo, nijesmo uspjeli da se ostvarimo kao opšte dobro svih pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori, kao zajednička kuća jednog velikog broja ljudi koji drži do svog duhovnog identiteta i čuvanja narodnog naslijeđa.
Ako to ipak jesmo, ako nas Crnogorci prepoznaju kao takve onda je pitanje opstanka Radio "Svetigore", u stvari, pitanje opstanka naše sopstvene želje i potrebe da čuvamo rođenu kuću.
Mitropolija Crnogorsko-primorska : Aktuelno : Saopštenja
Copyright ©1999-2000 Pravoslavna Mitropolija Crnogorsko-primorska. Sva prava zadržana.